KAD DJECA TUGUJU

Kod djece, kao i kod odraslih, tugovanje je povezano s gubitkom neke osobe ili stvari.

Najčešće predrasude koje odrasli imaju vezano uz gubitak u dječjoj dobi:
1. DIJETE NIJE SVJESNO GUBITKA/onoga što se događa
Veoma često odrasli smatraju kako nijete nije svjesno gubitka i onoga što se događa ukoliko ne pokazuje očekivane reakcije. Međutim , to nije točno. Dijete je UVIJEK svjesno da se nešto događa – da nekoga više nema,da su ljudi oko njega tužni ili uznemireni. Dijete je možda premalo da bi moglo jasno iskazati svoje emocije ili se možda ne osjeća sigurno pokazati ih u okolini u kojoj se nalazi.
2. BOLJE NE PRIČATI O TOME, SAMO ĆE SE RASTUŽITI
Ovo je rečenica koju odrasli izgovaraju kako bi zapravo zaštitili sami sebe od razgovora s tugujućim djetetom. Dječja tuga je nešto izrazito teško odraslima, dovodi nas u kontakt s vlastitom tugom i često u nama budi osjećaj bespomoćnosti. Važno je znati da je dijete koje je nekoga izgubilo tužno bez obzira razgovaramo li s njim ili ne. Ukoliko s djetetom ne razgovaramo o tome, ostavljamo ga samog s njegovom tugom („slonom u sobi“). Ako razgovaramo s djetetom pružamo mu ruku kroz proces tugovanja, dajemo mu osjećaj sigurnosti i podrške.
3. AKO NE GOVORI O TOME ILI NE PLAČE, MORA DA NE OSJEĆA GUBITAK
Djeca često imaju poteškoća s verbaliziranjem osjećaja što NE ZNAČI da ih ne osjećaju. Isto tako, različita djeca mogu drugačije reagirati u situacijama gubitka i stresa povezanog s gubitkom. Iako djeca najčešće pokazuju tugu, moguće je da isto tako pokazuju ljutnju, agresivnost ili ne prihvaćanje onoga što se dogodilo. Također je moguće da je djetetu potrebno više vremena ili ne želi opteretiti odrasle koji tuguju pa se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
4. NAJBOLJE JE DA ZABORAVI (treba ga zaokupiti drugim stvarima)
Pokušajte zamisli da netko oda vas traži da zaboravite svoj gubitak – zvuči nemoguće, zar ne? Isto tako se osjeća i dijete od kojeg to očekujemo. Doduše, dijete se može ponašati kao da je zaboravilo kako bi ispunilo očekivanja odraslih osoba. No, to ne znači da je dijete uistinu zaboravilo svoj gubitak – samo znači da je samo sa svojom tugom. Djeca, kao i odrasli, imaju potrebu razgovarati i prisjećati se mrtve osobe i važno je da im to omogućimo. S druge strane, ako dijete ima potrebu nastaviti s nekim svakodnevnim aktivnostima i preokupacijama potrebno mu je to omogućiti i ne zamjerati mu misleći da mu „nije stalo“ – dijete jednostavno tuguje svojim tempom i to je potrebno poštivati. Uz to, svakodnevne aktivnosti i poznate situacije daju djetetu osjećaj sigurnosti i predvidivosti kad je ona narušena.
5. NE SMIJEM PLAKATI PRED DJETETOM DA GA NE PODSJETIM
U redu je plakati pred svojim djetetom, na taj način mu se pokazuje da nije samo u svojoj tuzi i da je u redu pokazivati vlastite osjećaje što omogućuje zajedničko tugovanje.

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba

Scroll to Top